U ovom članku
Što se doista promijeni kada se promijene gradovi, imena i sredstva kojima čovjek raspolaže?
EL MAN LU ANA prolazi kroz Egipat, Rim, renesansu, velika povijesna previranja i suvremeni svijet. Takav raspon omogućuje da se ista pitanja svaki put susretnu s drukčijim okolnostima. Znanje, pripadanje i vlast nemaju jednako lice u svakom dobu. Ni odluka koja se jednom pokazala ispravnom ne mora biti odgovor na sljedeći sukob.
Poveznica među razdobljima je svjedok koji se sjeća. Poveznica s čitateljem su ljudi pred njim: njihove potrebe, nesigurnosti i odnosi koje nije moguće svesti na opći zaključak o čovječanstvu.
Rim: čovjek unutar velikog svijeta
Rimski prostor u putovanju kroz povijest otvara pitanje odnosa između pojedinca i velikog poretka. Pripadati svijetu koji se smatra trajnim može pružiti sigurnost, ali i stvoriti teško prepoznatljive obveze. Privatna želja i javno očekivanje ne moraju voditi u istom smjeru. Upravo njihovo razilaženje daje povijesnoj avanturi ljudsku težinu.
Za dugovječnog svjedoka posebno je važno da u tim ljudima vidi više od sudionika jednog razdoblja. Čitatelj poznaje kasniji tijek povijesti, ali lik koji se upravo odlučuje nema takvu udaljenost. Za njega ishod nije zatvorena stranica. Roman može ostati uz njegovu neizvjesnost i kada je pozornica dobro poznata.
Renesansa: znanje koje ponovno postavlja pitanja
Renesansni dio ovakva putovanja omogućuje drukčiji odnos prema naslijeđenom znanju. Pojavljuje se književno pitanje što čovjek učini kada ponovno pogleda ono za što je mislio da ga razumije. Može li novi pogled promijeniti odnos prema autoritetu, a da sam ne postane zatvoreni sustav sigurnih odgovora?
Svjedok koji već dugo živi mogao bi u tome vidjeti potvrdu vlastitih očekivanja. Mogao bi i pogriješiti, jer obnova nije jednostavan povratak nečega što je ostalo isto. Svako vrijeme naslijeđeno prilagođava svojim potrebama. Onaj tko se sjeća starijeg značenja mora prihvatiti da više nije njegov jedini gospodar.
Previranja otkrivaju granice velikih planova
U velikim previranjima odluke se često donose bez cjelovite slike. Potreba da se nešto učini može biti snažnija od vremena potrebnog za razumijevanje. Za El Man Lu Anu tu nastaje osobito težak položaj: njegovo iskustvo traži djelovanje, a iskustvo vlastitih pogrešaka traži oprez. Ni jedno ni drugo samo po sebi ne oslobađa ga odgovornosti.
Povijesni raspon tada postaje važan kroz posljedice. Ranija odluka može promijeniti način na koji prilazi novoj situaciji. Povjerenje se može obnoviti ili dodatno narušiti. Umjesto da svako doba bude izdvojeno svjedočenje nepravdi, ono može postati sljedeći korak u njegovu unutarnjem sukobu.
Suvremeni svijet i teškoća prepoznavanja
Kada se priča približi suvremenom svijetu, udaljenost koja je čitatelju olakšavala prosudbu postaje manja. Pitanja više ne pripadaju samo ljudima u drukčijoj odjeći i gradovima koje gledamo kao prošlost. Povezuju se s našim odnosom prema informacijama, autoritetu i odgovornosti za ono što prenosimo dalje.
Dug vremenski put zato se može završiti vrlo blizu svakodnevice. Koliko slušamo onoga tko misli drukčije? Kako razlikujemo pomoć od nametanja? Možemo li promijeniti uvjerenje u koje smo uložili godine? To su pitanja koja povezuju razdoblja bez brisanja njihovih razlika i ostavljaju prostor da čitatelj sam prepozna ono što mu je blisko.