U ovom članku
Ako pogled na čovječanstvo dolazi izvana, može li doista razumjeti život iznutra?
Drevne civilizacije i povijesna razdoblja samo su jedan sloj romana EL MAN LU ANA. Iza njih postoji i trag koji vodi dalje od Zemlje. Taj kozmički prostor mijenja mjerilo priče: ono što ljudima izgleda kao čitava povijest može biti dio mnogo duljeg iskustva, a ono što drže početkom možda ima vlastiti, udaljeniji početak.
Znanstvena fantastika ovdje otvara pitanje podrijetla, ali i pitanje blizine. Koliko god netko poznavao velike procese, mora se susresti s pojedincem koji živi samo jedan život. Za tog čovjeka gubitak nije mala promjena u dugom slijedu. On je konačan i osoban.
Povijest promatrana iz drugog mjerila
Pogled izvan uobičajenog ljudskog vremena daje pripovijesti snažnu mogućnost usporedbe. Uspon carstva, nastanak poretka ili raspad zajednice više nisu izdvojeni prizori. Svjedok ih može povezivati s onim što je već prošao. U takvu se iskustvu nakupljaju obrasci, a s njima raste i iskušenje da svako novo doba protumači kroz staro.
Tu prednost prati opasnost. Sličnost ne znači da su ljudi pred njim isti kao ljudi kojih se sjeća. Njihove odluke tek nastaju. Kada bi ih unaprijed sveo na ponovljenu pogrešku, izgubio bi priliku da ih doista upozna. Kozmička širina zato ne uklanja potrebu za pažljivim, neposrednim slušanjem.
Tuđe znanje među ljudskim potrebama
Zamisao o znanju koje dolazi izvan poznatog svijeta prirodno otvara pitanje moći. Tko ga razumije? Tko određuje komu će biti dostupno? Može li se nešto predati postupno, a da se pritom ne stvori trajna ovisnost o onome tko raspolaže cjelinom? Takva pitanja ulaze u odnose prije nego što dobiju velike povijesne posljedice.
Meni je važna i odgovornost primatelja. Ljudi nisu samo mjesto na koje se prenosi tuđa spoznaja. Imaju vlastite potrebe, strahove i sposobnost da ponuđeno upotrijebe drukčije od namjere darovatelja. Kada znanje prijeđe u druge ruke, počinje život koji njegov prvi čuvar više ne može potpuno nadzirati.
Pripadati onima koje pokušavaš razumjeti
Motiv udaljenog podrijetla ima i intimnu stranu. Biće koje kroz vrijeme ostaje izvan uobičajenog ljudskog iskustva mora naći način da bude prisutno među ljudima. Može znati njihovu povijest i ipak ne razumjeti zašto je nekome upravo ovaj susret važniji od velikog plana. Može predvidjeti širu opasnost i previdjeti bol čovjeka pokraj sebe.
Pripadanje se tada ne postiže potpunim objašnjenjem vlastitog podrijetla. Gradi se odnosom: pristankom da se bude ranjiv, da se nešto ne zna i da drugi čovjek ne mora prihvatiti ponuđenu ulogu. To je prostor u kojem se velika znanstvenofantastična zamisao približava običnoj ljudskoj potrebi da budemo viđeni.
Zašto tajna treba ostati živa
Kozmički sloj priče ne traži da se sve otkrije na početku. Njegova snaga može biti u slutnji da poznati događaji imaju i drugo obzorje. Čitatelj tada prati tragove, odmjerava njihovo značenje i postupno upoznaje granice svjedokova znanja. Odgovor dobiva težinu tek kada je povezan s onim što će netko zbog njega učiniti.
Zato pitanje odakle netko dolazi u romanu vodi prema pitanju kako živi među drugima. Podrijetlo može objasniti dio njegove moći i dugog pamćenja. Odgovornost se ipak pokazuje u trenutku odluke, ondje gdje ne postoji udaljenost s koje bi se posljedice mogle promatrati bez osobne cijene.